Papavero Pizza & Food Lab - Silvije Volaric
4490
post-template-default,single,single-post,postid-4490,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,,select-child-theme-ver-1.0.0,select-theme-ver-4.2,vertical_menu_enabled,side_area_uncovered,wpb-js-composer js-comp-ver-5.4.7,vc_responsive

Papavero Pizza & Food Lab

Pitaju me često ljudi, znajući da se “motam” po restoranima s fotićem, gdje je dobra klopa. Odgovoriti na to pitanje je užasno nezahvalno. Otprilike kao da nekome preporučiš dobru ženu za oženiti. 🙂 Stvarno smo svi različiti i imamo različite ukuse i dobro je da je tako.
E sad, obzirom da je to tako, da bi vam preporučio pizzeriu, moram prvo navesti svoj kriterij. Moj kriterij za vrhunsku pizzu je da mogu osjetiti sve, odnosno što više sastojaka. Znaju ljudi napraviti stvarno dobre pizze sa stvarno dobrim namirnicama, ali one se nekako stope u jedan okus. Od prvog do zadnjeg zalogaja jedeš jedan fini okus.
Jučer sam bio u Papaveru. Fotkao sam nekoliko pizza. Nisam ih sve probao, nisam stigao, precjenio sam vrijeme (sat) i vrijeme (Vakula), duga priča, ali hoću – probati ću ih sve. Pojeo sam “Talijanovu” pizzu. Svaki zagriz donio je novi okus. Puni okus. Puni miris. Gljive su mirišale, tijesto je imalo svoj poseban štih, a uz to malo je zagorjelo, imalo je male male crne točkice gareži, taman da se osjeti dim, a ne zagorjelost. Pelati, mozzarella, dimljena šunka, talijanska svježa kobasica u flafi komadićima, povrće…svaki zagriz drugi okus, prepoznatljiv okus sastojaka, fini okus, jasan i pun i…. mozak luduje dok to pokušava pospojiti i nestrpljiv je što ga čeka sa sljedećim zalogajem, koja kombinacija.
E takva pizza je meni odlična pizza. Ostalo su jako fine, samo fine, dobre, ok, gablec pizze i fujpice. To je pizza skala po Volariću. 🙂
Ambijent u Papaveru je ugodan. Minimalističko uređenje, a pazilo se na detalje i to ne samo estetski. Npr. imaju stolić s bojicama za djecu.
Atmosfera je bila blago rečeno meditativna. Da nisam napravio zaj.b s vremenom, ja bi tamo ostao tko zna do kad. Svirala je talijanska lagana mjuza, gledao sam u krušnu peć kako vatra pleše svoj ples, vani se natmurilo, niski oblaci su se navlačili po okolnoj ranijom kišom namočenoj šumi, gazda je simpa talijan (pravi, pričali smo kratko na engleskom), vidiš ga da radi s guštom to što radi, detalji su mu bitni, rekli bi ljudi ovdje da picajzla s poslom, gazdarica Ana je slavonka sa dužim “talijanskim stažom”, smirena, simpatična, da su mene toliko puta nešto zaupitali koliko su nju (telefon, radnici, gosti i naročito fotograf), skinuo bih neku psovku iz repertoara makar sebi u bradu, a ona se samo smješila.
Ma ništa, da ne pričam više…otiđite gore u Papavero u Mlinove pa vidite jel i vama takav filing. Uzmite si dosta vremena za slučaj ako bude isti. 🙂